Kroz sve moje snove
Svaki početak je težak
U Zg sam već dva mjeseca, i još uvijek imam osjećaj da se nisam ni pomakla od početka. Često se sjetim doma, i zaželim se stare ekipe. Tim više, kad god ostanem za vikend u stanu jer nisam imala s kim izaći vanka, pa čak ni kavu popiti. Cimerica mi je u nekom totalno drugom filmu, totalne suprotnosti. A ipak ona je jedina ženska osoba koju malo bolje znam u Zagrebu. Doma imam mnogo prijatelja, i znala sam gdje god da se pojavim da sam dobro došla, jer su me svi ti ljudi voljeli. Ovdje imam samo muške prijatelje koji su otišli par godina prije mene u Zg studirati. Premda već naviknuta da sam jedina žena među ekipom prijatelja, postalo mi je naporno. Ovaj vikend je bio daleko drugačiji od svih prethodnih ovdje, ovaj vikend sam se osjećala kao Pale sama na svijetu. Budući da ne studiram nego samo idem na ,,tečaj'' ne dobivam baš mnogo prilika za upoznati nekoga. Tako da kad su se svi prijatelji pokupili doma za vikend ostala sam sama. Već tri dana se samo s kauča ne kauč prebacujem, čitam nekakve dosadne knjige i gledam filmove. Ubija me samoća, nisam tip osobe koji može tako provoditi dane. Nedostaju mi ženski razgovori, nemam s kim podijeliti svoju sreću, a ni tugu. Nedostaju mi… :(
02.11.2008. u 19:00 | 10 Komentara | Print | # | ^Ukrotiti neukrotivo
Prošlo je skoro pa tri mjesece da sam solo. Još osjećam onu bol u grudima i još u glavi odzvanjaju ona konstantna pitanja na koja sam sad već sigurna da odgovor nikad neću saznati. Već davno sam naučila da nije toliko u odgovorima već u pitanjima koja postavljamo. Kroz ova tri mjeseca prošla sam od tuge i straha, sve do prezira i trenutnog osjećaja kojeg ne mogu ni sama definirati. Na pitanje da li sam ga voljela i čak da li ga trenutno volim odgovoriti ću pozitivno bez ikakve sumnje u istinitost. Često si postavljam pitanja kolike su šanse da nas život opet pošalje na zajednički put, opet zajedno i kroz trnje i ruže? Često se srećemo, i po njegovim reakcijama vidim da mu nije svejedno što sam tu. Pitam se je li to zbog nekakvog nazovi stida pogledati me u oči nakon svega, ili više jednostavno ne uživa u mom društvu? No nekad na kratko, kad ga pogledam u oči, pomislim kako je bilo istine u njegovim ,,oproštajnim'' riječima, možda je pak i mene uspio odgurnuti kad me zavolio. I onda uhvati me strah od naivnosti i pokušam se okupirati bilo čim kako bi završila svoj razgovor sa samom sobom. Misli bi donijele samo patnju. Bilo je neobično prvi put prespavati kod njega i frendova u stanu, a da ne nas dvoje ne dijelimo krevet, on čak nije ni znao da spavam u njegovom stanu. On se u ranim satima pokupio na posao, ali je ona ostala u njegovom krevetu. I prođem pored nje sa smiješkom na licu je pozdravim, pitajući samu sebe otkud mi snaga. No za čudo gledam se u ogledalo i vidim na sebi neki ne svjesni osmjeh i gledajući tu osobu u ogledalu kao da je zračila srećom. Nije mi bilo jasno zašto me to nije dotaklo, premda je ona ta koja se sad budi uz moga srca Ahilovu petu. Bilo bi pretjerano reći da mi je draga nije mi ni prije toga bila, pa nije mi čak ni simpatična...ali mi nije bilo bitno što je prethodnu večer ona s njim spavala. On i ja imamo mnogo zajednički prijatelja, još uvijek ista ekipa, mnogi su mi rekli kako on nju ne vole, te koliko ih iritira samo njena pojava. Mnogi su ga napali zbog postupanja prema meni, i često mu znaju dati koju riječ hvale o meni. No kad bi pričali o njoj, ja bi je čak i branila, bilo mi je žao jer sam imala osjećaj da ne zna s čim odnosno s kim se petlja, kako nije ni svjesna koja će bol i koliko će suza uslijediti. Rekli su mi kako on ne želi da budu u vezi, kako je odlučio da više ni jednu osobu neće voljeti, bez obzira koliko se ona trudila i željela.
28.10.2008. u 21:54 | 5 Komentara | Print | # | ^